Kako pouzdano prepoznati lošu restoransku hranu
Svi griješimo. I kuhari, naravno, griješe. Stoga se ne trebate posebno živcirati kad u restoranu dobijete prepečeni biftek ili ribu koja je tijekom termičke izgubila sočnost. Takvi incidenti ne ukazuju da je kuhinja nužno loša, nego sugeriraju da je kuhar u određenom trenutku izgubio koncentraciju. Dešava se. Uostalom, koliko se puta vama dogodilo da pogriješite na poslu? Griješe i najbolji na svijetu. Koliko se puta Messiju dogodilo da promaši penal? Ne baš rijetko.
adsense_content_v3
Loše restoransko kuhanje nije loše zbog povremenih grešaka, jer su one već i statistički neizbježne. Poanta lošeg restoranskog kuhanja je u lošim namjerama i u tehničkim neznanju. Evo nekoliko karakterističnih primjera po kojima možete prepoznati loš restoran.
Okusi
Hrana u lošem restoranu nikad nema specifične okuse. Ona je ili presoljena ili puna raznih vegeta, fantova i msg-a. Cilj svih tih dodataka jest da se prikrije odsustvo stvarnog okusa hrane i inferiornost sastojaka. Dakle, zaobilazite restorane u kojima hrana ima okus Vegete i sličnih proizvoda. MSG je, pak, dio eurokineske gastronomske kulture, ali danas bi ga se već i svi ozbiljniji azijski restorani morali odbaciti.
Tehnike
Ignorirajte restorane koji ignoriraju bazične kulinarske tehnike. Tu mislimo na restorane koji pod rižoto prodaju kuhanu rižu s umakom, na restorane koji dinstaju biftek u umaku ili na restorane koji lijevano tijesto prodaju pod tempuru. Ovo su samo najtipičniji primjeri čistog kulinarskog neznanja.
Kruh
Zaboravite restorane koji za ručak iznose jučerašnji kruh: takvi restorani ne pokazuju ni minimum poštovanja prema gostima.
Masnoće
Obratite pozornost na masnoće . Okus zagorene hrane često ne dolazi od zaista zagorene hrane već se javlja zato što restoran, zbog škrtosti ili lijenosti, ne želi promijeniti ulje u fritezi. Okus užeglog maslinova ulja uopće se ne smije tolerirati.
Meso
Peto, ne postoji restoransko žilavo meso. Mekano meso se peče, a ono tvrđe kuha satima u loncu , sous videu ili u pećnici ili smokeru na niskoj temperaturi. Dobijete li u restoranu žilavo meso, to znači da restoran nabavlja najgore moguće meso, a da kuhinja ne zna svoj posao.
Povrće
Ne postoji zeleno povrće koje je izgubilo boju. Dobijete li na tanjuru žuto-smeđe povrće koje bi u stvarnosti trebalo biti zeleno, to najčešće znači da povrće dolazi iz limenke, vjerojatno stare poput ratnih rezervi.
Škampi i dagnje
Ne postoje škampi tamnozelenih glava ni dagnje koje se ne daju otvoriti. Pojedete li takvo što, sasvim je vjerojatno da vam je restoran prodao pokvarene sastojke i da ćete se razboljeti.
Kako vidimo, lošu restoranski hranu lako je prepoznati. Ona srećom nije pravilo nego iznimka.
